Zbirka fotografija

Zbirka fotografija

U ranom razdoblju hrvatske fotografije obitelj Drašković dala je dva istaknuta člana to je pionir fotografije Juraj VI. Drašković i Karlo Drašković. Dva albuma koja se čuvaju u Muzeju za umjetnost i obrt potvrđuju Juraja kao autora našeg najranije sačuvanog fotografskog opusa, a njegov pranećak Karlo svojim umjetničkim dometima uzdiže fotografiju na europsku razinu. On se smatra jednim od začetnika umjetničke fotografije u Hrvatskoj i najznačajnijim hrvatskim fotoamaterom 19. stoljeća. Postigao je vrhunsku likovnu i tehničku vrsnoću fotografije pa je primljen u članstvo jednog od najelitnijih europskih fotoklubova, WienerCameraCluba. Iz razdoblja 1894. -1899. godine u trakošćanskoj zbirci sačuvano je oko 700 njegovih snimaka ( pozitivi, negativi, dijapozitivi). Karlove fotografije odlikuju promišljeno izvedene kompozicije, kadriranja, te odnosi svjetla i sjene čime je postignuta vrhunska vizualna kvaliteta. Za razliku od mnogih fotografa tog vremena nije radio nikakve naknadne intervencije. Posjedovao je 9 kamera među kojima 2 stereo i jednu moment-kameru. Osim motiva sa vlastitih posjeda (Trakošćan i Sellye) te s imanja drugih plemića, također su sačuvani fotografski zabilješci sa Karlovih putovanja po Dubrovniku i njegovom zaleđu, Kvarneru, Budimpešti, Beču, Alpama i drugdje. Snimao je osobe (članove obitelji, prijatelje, seljake, prolaznike) u ležernim ili formalnim portretnim pozama ili u bavljenju neke aktivnosti (lov, vožnja biciklom, sajam, vožnja kočijom, radovi na imanju) tu su i prikazi životinja (konji, psi, perad), krajolici, arhitekturua te drugi motivi. Iz tog brojnog fundusa posebice treba istaknuti snimke zaustavljenog pokreta (skoka) te naturalističke portrete ljudi s margine, čime hrvatsku fotografiju usmjeruje prema socijalnim temama.

Autorica manjeg broja fotografija je Karlova majka slikarica Julijana Erdödy Drašković te vjerojatno ujaci Stjepan i Rudolf Erdödy. Manji dio zbirke sadrži fotografije nepoznatih autora.

Zbirka obuhvaća oko 150 fotografija izrađenih u profesionalnim fotografskim radionicama, to su pojedinačni i grupni portreti, većina snimaka se odnosi na razdoblje sedamdesetih i osamdesetih godina 19. stoljeća. Prilikom putovanja Draškovići su često posjećivali poznate ateljerske radnje, tako je stvorena vizualna kronika obitelj Julijane i Ivana Draškovića. Oni su također prikupljali i portrete svojih rođaka i prijatelja. Fotografski zapisi nastali su u mnogim poznatim fotografskim radionicama: Angerer, Löwy, Adele u Beču; Mayer, Alker, Elinger u Pešti; Kozics u Bratislavi zatim u Parizu, Berlinu, Veneciji, Zagrebu, Opatiji te u drugim gradovima.

Zbirka fotografija Dvora Trakošćan vrijedna je umjetnička cjelina te ima veliki dokumentarni značaj. Juraj i Karlo Drašković svrstali su Trakošćan u žarište hrvatske fotografije 19. stoljeća, te je u novom dijelu stalnog postava jedna prostorija posvećena njima kao fotografima. Ova zbirka dokaz je prošlog vremena, iz nje iščitavamo isječke svakodnevnog života minulog razdoblja.