Zbirka knjiga

Zbirka knjiga

Knjižna građa Dvora Trakošćana značajan je pokazatelj duge i bogate povijesti i kulture obitelji Drašković. Obnovom dvorca Trakošćan u drugoj polovici 19. st. u dijelu visokog prizemlja nastaje dvorska knjižnica, prostor izrađen po uzoru renesansnih palača gdje je vlasnik imao svoju radnu sobu "studiolo". Knjižnica je potpuno opremljena neorenesansnim namještajem te se još danas u njoj nalaze knjige iz ostavštine Draškovića.

Od ukupnog broja knjižnog fonda najveći dio zauzimaju knjige na njemačkom jeziku (63 %) , na francuskom (35 %) i ostalo otpada na engleski, latinski, hrvatski, mađarski i talijanski jezik. Većina knjiga datira iz 19., st. tek manji broj je iz 18. i početka 20. st., zastupljena su mnoga područja, najviše ima beletristike. Također neki primjerci imaju i pečat vlasnika ili rukom napisano ime i prezime jednog od članova obitelji Drašković. Najstarija knjiga Manuductio animae ad coleum sive cura innocentiae potječe iz 1725., iz 18. st. treba spomenuti Bibliju iz 1747., izdavač je J. Georg Lochner, Nürnberg-Frankfurt, velikog je formata i pisana je goticom. Također ima poznatih pisaca npr.: Schiller, Goethe, Heine, Shakespeare, Dickens, Scott, Dumas i drugi. Sačuvani su kompleti popularnih romana 19. st., povijesna znanost i politika zastupljene su u popriličnom broju svezaka, zatim su tu knjige iz područja kulture i umjetnosti. Sačuvani su različiti priručnici o poljoprivredi, uzgoju životinja, lovstvu, fotografiji, medicini, pravu kulinarstvu, zatim ima turističkih vodića, kataloga, notnih zapisa itd. Časopisi su također značajno prisutni (519 brojeva) od čega najviše otpada na Meyersov konverzacijski leksikon. Od ostale periodike treba spomenuti: Allgemeine Theatarzeitung, Deutsche Rundschau, Algemeine Illustrierte Zeitung, Die Woche itd.

Knjižno blago Dvora Trakošćan pokazuje opći nivo društva, stanje duhovne i materijalne klime u svakodnevnom životu jednog njenog sloja. Knjige su većinom pisane na njemačkom i francuskom jeziku jer su ti jezici očito Draškovićima značili istinsku vezu s Europom, ali su u isto vrijeme pokazatelj njihova obrazovanja i kulture.